LETARGIJA

odgajivacnica za zlatne retrivere i druge

20.09.2008.

ovako ja to vidim

20.09.2008.

Utopia

14.09.2008.

Jednostavno rješenje problema (...ili "dosadno mi dok pečem janjeću glavušu pa reko da stavim neki koristan i nadasve inspirativan video na blog koji se ubuđo od stajanja")

06.09.2008.

Hani, zaboravih ti reći...

02.08.2008.

Svi smo mi Amy Winehouse, samo smo Gambo i ja još veći carevi :)

zvanično smo danas postali najveći kreteni koje poznajem. nadmašili smo sami sebe. a ne smijem vam ispričat šta i kako je bilo. stid me. samo mi krivo što je on zijanio fontele. eto. inače, danas i juče je bio ono baš dobar dan. :)

30.07.2008.

Kako iskoristiti žensku

Krenuo ja tako spokojan i najeden najzdravijom hranom kući, kad primijetim preplanulu crnu ženku od 19-20 u premaloj bijeloj potkošulji i još manjem šorcu kako ulazi u Trafiku.
Kako sam bio sa jednom neodoljivom damom, kažem joj: "Bjanka, moramo po cigare". I ne bi mi mrsko kupit još jednu kutiju, jer je dama sa mnom garantovala zamjećivanje. Čak i omlećivanje.
"JAAAOOOO KAKO JE SLAAADAK" - oduševi se mlada potkošulja broja 4+
"slatka" - naizgled bezazleno nabacih
"JAAAAOOOO ŽEEEENKICAAAAA, KAAAAKO JE SLAAAAATKAAAA" - kaže 4+
"molim vas jedan ronhil lajt... da ženka, al nije jedina lijepa ženka ovdje (podli smajl)"
"hihihihi, pa dooooobro... hihihihi... koliko je stara?" - pita 4+
"dovoljno, uglavnom punoljetna, kao i ti nadam se"
"hihihihi, ne brini se za mene..." - samouvjereno će 4+
"ne brinem se.... samo se o Bjanki brinem... gdje ćeš sad..."
"neam pojma, kući... ili neću....."
"nećeš..." :)

i tako sam ja iskoristio žensko - Bjanku.

PS: slika je iz porodičnog albuma

26.07.2008.

Bliži mi se četres' peti, a ja tek poludio

Danas se budim, a ono sa mnom u krevetu dvije ribe Zagijevog godišta. A lego sam samo sa jednom. Ko je sretan ni u hali nije gladan.

"Neka cvijeta rosno cvijeće
Nek se kiti šnjim proljeće
Ja ga neću više brati
Jer nije za mene
Jer nije za mene
Ja ga neću više brati
Jer ga nemam kojoj dati
Kojoj sam ga darivao
Zemlja je pokrila
Zemlja je pokrila"

Imam puno toga za reć, al su mi misli trenutno nekako nesređene.
Buraz se vratio iz prijateljskog i nesvrstanog Maroka. Donio mi svega egzotičnog. Od nošnje narodne, preko drveta koje sisaš pa ti izbijele zubi, školjke mistične nađene u pustinji, mirisa jebačkog kojeg staviš malo i stoji tri dana, kamena fosilnog što je bio zub nekog milion godina mrtvog Dine, te kamile drvene suvenirske... ma svašta, al sebe je donio što je najbitnije... a i nahodo se mamu jebo...

Imam ribu koja je ista seka aleksić. Ima riblje prezime. Nije ni jedna od one dvije gorespomenute. Sad je na moru, a inače ne čita blogove, pa sam bezbjedan, i kurčim se.

Mogo bi vam pričat kako sam obučavao gerilce i gerilke u gerilskom kampu na neretvi, al neću. Mogu vam samo reć da je Bjanka najjači pas na svijetu. Jedini pas koji razumije ljudski jezik. Ja joj kažem "igraj se" ona poludi. Kažem "čuvaj" ona čuva. Svaku veče je hold the paremeter, zauzimajući taktičku poziciju na livadi ispred kampa, zapisujući: "21:00 - na primjećujem ništa neobično, osim par puhova koji su naravno pobjegli ko pičke kad su me vid'li"... pa onda dođe popiše sve gerilce i gerilke, ono ček, ček, sa sve reckama na papir i ode da čuva perimiter. Al neću o tome da vam pričam.

Idemo na Srđana Jevđevića u četvrtak u Mostar, što bi svim iole nenormalnim kamaratima preporučio. Onda idemo nastavljat gerilsku obuku u tajnoj kući na moru. I da malo posjetim onu moju Seku.



Opet sam poludio jebote.

22.07.2008.

kiša

...jebeno pada. i da je ko svako drugo veče ne bi ni primjetio. večeras sam prvo slavio. sa prijateljima. istomišljenicima naravno. neki rekoše "pa šta ako je uhvaćen?".
"pa zamisli kolikim je ljudima laknulo večeras" - rekoh.
I maloprije, upalim tv, a ono dokumentarac o ličnosti večeri, pa ne mogoh da ne zaplačem nad snimcima naše sudbine opet. Snimcima, jer u sjećanju nam je haman malo ostalo.
Sad kad je uhvaćen, ja fakat ne znam bil slavio il plak'o.
Jel kasno sine jebiga, jel malo kasno?
I ovaj pljusak u pičku materinu ne zna bil pao il ne bi.

09.07.2008.

ne mogu da spavam

Ala vreme leti... jedanaest dana nisam stavio bilo kakav post. A čini se ko da sam sinoć nalepio one mnogooriginalne iz benda zvanog Sveže amputirana ruka Satrianija.
Oko godinu dana nisam bio u omiljenoj mi bivšoj (i autonomnoj) pokrajini Voždi. A čini se ko juče. Ako ako. Još par dana...


Il' što bi reko moj amidža onomad: "A nećemo ni mi od čaršije krast!"

27.06.2008.

malo jutarnjeg dzeminga :) dobro jutro! :)))

26.06.2008.

trideset sedam sa dva

Zavaljen u seciji, ispred plazme u omiljenoj mi pivnici, sa veselim drustvancem gledah neke crvene i bijele sto ganjaju jednu loptu. Taman sam se prestao znojiti i vecer je postala tim jos ugodnija. U tom zvoni sprava, kad ono prijateljica iz zemlje gdje vjecno sunce sja.

"Eeee!" - obradovah se.

"Eee, cujem Bosna bankrotirala!?"

"Ma ko ih jebe"

- velim i opalim klempu omiljenom psu sto sjedjase mi pod nogama i okrenem konobara po jos jednu turu za veselo drustvance.

13.06.2008.

Facehook

Ne mogoh a da se ne odusevim sa dva zadnja posta drugarice commonsense, djelomicno i zato sto su produkt nase diskusije na temu najvece aktuelne virtualne posasti, strasnog big brother-a, opijuma za mase, njegove gadosti - Facebook-a.

Uskoro ocekujem support grupe za lijecenje ovisnosti. Ono sjednes u krug istopacenika i pocnes:

"Hi, my name is XxxX and I'm a Facebookholic"

"Hiiii Xxxx" - odvrate svi uglas.

 

 

Postove procitati na: commonsense.blogger.ba

 

13.06.2008.

blindfold.... am I?

letargija je umrla.
počinjem opet pisati blog.

24.04.2008.

Naumpad

Jutros, ni oci nisam otvorio, a zapitah se: jel' Seka odrzala koncert u skenderiji? Zna li ko?

I kako bi? A bas sam konto otic...

 

Glavobolja od vina

a nigde aspirina...

10.04.2008.

Rejmbou 4

Trenutno nemam ništa pametnije raditi do pisati post. Stan mi je okupirala specijalna jedinica čistačica nauružanih mašin(k)ama Rejmbou 3 i Rejmbou 4. Ja sam odmah potpisao kapitulaciju i uhvatio se komfjutera. Dobro, prvo su sjele, zapalile i izvukle sve operativne informacije iz mene. Onda su me poslale po cigare i da izvedem psa. To sam brzo obavio i vratio se da bi njih zatekao kako sjede, puše i razrađuju taktiku napada na trosjed, krevet i ćilim. Svaki dobar specijalac svoju taktiku razrađuje uz fin cigar duhana, to se zna, gledali smo u filmovima.
Možda niste znali, ali čak i najokorjeliji prekaljeni specijalci znaju kasniti po pola sata i povrh svega priznati da je za to kriva opaka bolest i da mu je tajming poremetilo uzimanje inzulina. To daje jedan fini, ljudski touch specijalcu...
...
Evo, upravo sada su me opet odveli na ispitivanje, gdje sam im morao priznati da ne znam ko je i čim čistio krevet prije njih. Znam da ja nisam. "Ali Rejnbou 4 nikad ne laže" - napomenule su me. Nisam imao izbora do da se složim i ostanem pri prvobitnoj izjavi. Tja, nisam ja neki mekušac koji tek tako mijenja izjave, a usput, govorio sam istinu.

Možda je ovo moje posljednje javljanje. Buka koju pravi Rejnbou 4 je zastašujuća, a njegov rad neumoljiv. Ko zna šta će me slijedeće pitati. Da li ću znati odgovor? Hoće li me slomiti? Pas je na balkonu i kroz zlokobni zvuk mašina čujem ga kako cvili. Ja sam u radnoj sobi. Posljednje barikade su probijene. Ne znam koliko ću izdržati... ovo su vjerovatno moji posljednji trenutci.
...
Neka se zove Zvijezdan!

Over & out!

01.04.2008.

Poklanjam pravo lijepog dobro dresiranog zlatnog retrivera na mjesec dana da odmorim mozak i dušu. Svi će vam prilaziti i govoriti "kako je diiivan". Posebno pogodan za asocijalne tipove željne pažnje. Šifra: sve džaba, samo ga šetaj i hrani.

Malo sam se iznenadio primjetivši da više od mjesec dana nisam napisao post. A isto toliko se nisam ni logovao. Dobio sam čak tri privatne poruke. Jedna lančana, druga sa pitanjem jesam li dobar (valjda je ovaj zadnji post djelovao ko oproštajno pismo), treća da počnem pisati, konačno. Evo počinjem...
PS: Imal' kakvih protesta ili da krenemo šta konkretno?
PTSP: Pas je dobro i zove se isto ko i maca na slici.

27.02.2008.

Blade Runner

I've seen things you people wouldn't believe.
Attack ships on fire off the shoulder of Orion.
I watched C-beams glitter in the dark near the Tannhauser gate.
All those moments will be lost in time, like tears in rain.
Time to die.

21.02.2008.

KASNO VOJO NA KOSOVO DOĐE ILI XVII SRPSKI USTANAK

Odavno nisam osjetio veće zadovoljstvo gledajući nešto na televiziji kao večeras. Ni jedan holivudski spektakl, nezavisni evropski film, urnebesna komedija se ne može porediti sa pogledom na cirka milion nemoćnih Srba skupljenih na trgu u Beogradu, gdje uzvikuju presmiješne parole i navijački skandiraju trećerazredne grafite. Mislim, shvatam ja njih. Ali čovjeku se mora nametnuti logično pitanje: sta su pobogu čekali do danas? Zar Kosovo nije objavilo nezavisnost neki dan? Zašto se ne digoše taj dan, ili ranije? Možda su kontali "ma sve je ovo zajebancija", dok sve ove zemlje ne priznaše nezavisnost. Možda im je to neki srpski fazon ili fora.
Ne kontam. A smiješno mi. Pa zar nije smiješno vidjeti čobana s Gorice koji drži govor stotinama hiljada srba, a oni mu skandiraju "Emire Srbine!". Još ga na radioteleviziji Srbije potpisaše ko Emira. Siguran sam da će to feleričnog kurtona Nemanju jako rastužiti kada bude gledao snimak.
Prosto nisam mogao ostati ozbiljan ni pri kadrovima zapaljenih Beogradskih ulica, tuča policije sa demonstrantima, slikama razbijenih i opljačkanih Benneton, Nike i inih radnji. Sve me zajedno potsjetilo na onu epizodu South Parka kad se čitav grad malo zaigra sjevera i juga pod uticajem vatrene vode. Pa tako prave pizdarije danima dok ih cuga drži. Kad je nestalo, kad su se otrijeznili, svi su se mamurni razišli kućama.
Pitam se hoće li se pijani srbi razići ujutro ili će se rakijada nastaviti još koji dan, kako pristoji starom srpskom običaju. Pitam se hoće li im biti žao Beograda što ga demoliraše kad im mamurnim dođe iz guzice u glavu. Jebo razbijeno, demolirali su onaj gradski duh. Jer je čitav svijet večeras gledao njihovo pijano divljanje gdje pale ambasade, demoliraju i pljačkaju svoj grad. Potpisali su (opet) otpisnicu od evrope i svijeta i stavili muhur. Pitam se hoće li im sutra biti žao svoje djece što su ih svojim kapricom osudili na memljivi podrum evrope.

Da, i pitam se hoće li biti Evrovizije?

Jebiga Laka :)

02.02.2008.

samo ja

"He who makes a beast of himself
gets rid of the pain of being a man"
Dr Johnson

24.01.2008.

Kako je Kulin Ban odigrao pametno a ja postao bogat i slavan na račun toga

Nešto čitam o istoriji srednjovijekovne Bosne, o ovim banovima i kraljevima, i kontam da smo mi sad neka prosperitetna i bogata zemlja, pa da sam ja neki zajeban režiser ko mel gibson ili veljko bulajić, pa da mi neko da jedno sto milijona.... eura, da snimim jedan historijski ep, bolji od Brejv Harta, Tristo i Gladijatora zajedno. Glavni lik bi mi bio Kulin Ban, a glumio bi ga recimo... Đorđ Kluni... Glavne momente filma bi činili famozna povelja Kulina bana i kasnije suočavanje sa izaslanicima Pape Inocentija Trećeg kojeg bi igrao holivudski veteran Entoni Hopkins. Taj derbi susret reprezentacija Bosne i Ugarsko - Hrvatske na čelu sa talijanskim selektorom (Papa)  odigrao se na Bilinom polju uz nezapamćen broj gledalaca. Prava za emitovanje su dosegla astronomske sume od kojih se zamantalo i tadašnjem vodećem astrologu Jovanu iz Toleda. Drski i krajnje antipatični papin predstavnik Kazamaris, kojeg igra Džeremi Ajrons arogantno nalaže (na engleskom naravno, ipak se radi o holivudskom blokbasteru) Kulinu Banu (Đorđu Kluniju) da prihvati UEFA-ina fudbalska pravila ili se spremi na izopćenje iz Europske Fudbalske Federacije. A Kulin Ban, obučen u plavo-zlatni dres reprezentacije sa ljiljanima pogleda onako nonšalantno kao što samo Džordž kluni može, pljuckajući košpe, i kaže na čistom bosanskom (ovdje ide engleski titl): "Nije frka, jarane, dogovorićemo se, ljudi smo, nismo hercegovci".
Onda krene tekma, a Bosanci razvale Hrvatsko-Ugarsku reprezentaciju, oči im u čvor svežu, razvale ih 10-0 unatoč pristrasnom suđenju Pjer Luiđi Koline (igra sam sebe) uz burne ovacije publike i BH Fanaticosa (koji tada u imenu nisu imali H jer Hercegovina nije još zvanično postojala) koji su napravili neviđenu bakljadu i dernek sa do tada najvećom zabilježenom logorskom vatrom oko koje se vrtilo dvjesto pedeset ražnjeva sa volovima, janjadima i odojcima talijanske nejači, a ko predjelo su jeli čimbur od hrvatsko-ugarskih jaja, a ta tradicija će se održati do danas i održavaće se prvog dana proljeća prvo pod imenom Čimburijada od Talijana, Hrvata i Ugara, kasnije samo Čimburijada. Nije potrebno napomenuti, jer pretpostavljam da svi znamo istoriju, da Kulin Ban, kao ni fudbalski savez nikad nije uveo pravila UEFE u premijer ligu Bosne, i da su nastavili po svom. I dalje su igrali sa tri lopte i tri gola. I jedan rezervni, mali, za viktorije.

Druga najbitnija scena, a hronološki prva je pisanje Povelje Kulina bana. Tu Kulin Ban, inače ljubitelj čašice i lijepih žena dolazi na more u Dubrovnik kod starog jarana Kneza Krvaša (igra ga Benicio Del Toro), koji je inače rodom iz Busovače.
Oni se tu unerede ko gamad domaćim lozama, forsirajući jedan drugog koja je bolja, ona Dubrovačka ili ona iz Blagaja...
Onda krene ona klasična pjanska:
Kula: "Joooj jarane, znaš da ja tebe maksimalno gotivim..."
Krva: "Znaaam buraz, volim i ja tebe, ti si mi ko brat nerođeni, oba mi oca"
Kula: "U zdravlje!"
Krva:"Živio!"
Kula:"Ja tebe pravo gotivim čitat jaraaaane"
Krva: "I ja tebe buraz, al slabo pišeš u zadnje vrijeme"
Kula: "Eki, pa jesss... evo hoš da ti sad nešto napišem?"
Krva: "Ma štaš mi sad napisat ba?"
Kula; "Neam pojma, naku deklaraciju, povelju, šta hoš?"
Krva: "Sereš!"
Kula: "Hoću djece mi!"
Krva: "E haj vala!"

I tu Kulin Ban uze olovku i papir i napisa slijedeće:

Ja,Ban Bosanski Kulin prisezaju Tebi,kneze Krvasu i vsim gradjam Dubrovcam,pravi prijatelj biti Vam,od sele i do vijeka,i prav goj drzati s vami i pravu vjeru do kole sam ziv.

Vsi Dubrovcane kire hode po moemu vladaniju,trgujuce,gdje si kto hoce kretati,gdje si kto mine,pravov vjerov i pravim srcem drzati je,bez vsake zledi,razvje sto mi kto da po svojov voljov poklon,i da im ne bude od mojih castnikov sile,i do kole u mene budu,dati im svijet i pomoc kakore i sebi,kolikore moze,bez vsega zloga primisla.Tako mi Bog pomagaj i sije Sveto Evandjelje.

Iz ovog se zapisa može zaključiti da je Kulin Ban evidentno bio pjan ko crna zemlja bosanska dok je ovo pisao, jer inače ne bi napravio ovoliko pravopisnih grešaka.

Ovo je pomalo smiješni istorijski dio filma koji za zadatak ima da pridobije simpatije publike, kao i kritike zbog alternativnog načina tumačenja historije.

Ubacio bih još neku ljubavnu priču, tipa da Kulinovu ženu igra Monika Beluči i da ima jednog zlog prijatelja-podanika kojeg bi recimo igrao Deni De Vito.

Na dodjelu bar deset oskara bi došao ekstravagantno, sa psom oko vrata i Monikom na lancu, obučen u dres reprezentacije BiH, a na leđima bi pisalo SUŠIĆ.


Noviji postovi | Stariji postovi




u(ne)srecenih zena:
231666

Powered by Blogger.ba