LETARGIJA

odgajivacnica za zlatne retrivere i druge

07.01.2009.

40 dana i isto noći, maj dir

Danas je bila dženaza Ismetu Ćeli. Kažu bilo deset hiljada ljudi. Pretjeruju, znam, čovječe. Tako bi ti rekla. A i to da su ljudi, i to je upitno. Meni sve Robin Hud pada na pamet. A te bajke su pisale neobavještene budale. Kuka raja kako će nas sad šiptari i sandžaklije zajahat, ko da odavno nisu. I u Avazu mu bilo stopetnes' posljednih pozdrava i selama. Ko da je reis bio. Ili Alija tobejarrabi. Nosila mu raja dresove "svi smo mi Ćelo". Ni njemu se to ne bi svidjelo, siguran sam da je zamišljao da će bar obuć odijela i tamne naočale, onako filmski. I ispalit plotun, ko u američkim filmovima. E ba, i Ministar bio. Jebla ga njegova kultura, a i sport. Pašiću, serem ti se u ta usta kriva.
E sad se ti pitaš što ja tebi ovo pričam. E pa iz jednog razloga. Htio sam šutit i ne reć ništa nakon što si otišla. Jer glupo mi je tebi se obraćat, a i licemjerno, jer ti ljepoto nećeš čuti. Ko što nisi pročitala ni onaj zadnji sms koji sam ti poslao onaj dan, naslutivši najgore. Jebiga, zakasnio sam jedno pola dana. Jebiga čovječe, kažeš ti. Jebiga, kažem ja. Ne znam ni što ti sada pišem. Zašto ljudi pišu onima koji više nisu ovdje? Zbog sebičnosti? Ja tebi sad pišem baš zato što te nema. Jer nikad ne bi povjerovao da ćeš to tek tako uraditi. Nisi fer. Al fakat. Jel mi namjerno dolaziš u snove? Šta hoćeš da mi kažeš? Misliš da sam ja jedini? Znam da te svi mi sanjamo, jer te u javi nema. Budalo jedna blesava. Šta si mislila?!

Ćelo, ma zamisli takav mudonja, on je svojevoljno odlučio da odustane. Ko i ti.
Ispisala si se iz živih ko da se radi o još jednom faksu. Svojevoljno. Rekla jebo ovo i.... to.


Nas je tebe došlo ispratiti bar dvjesto. Ne pretjerujem, majke mi. I puno žena, to bi tebi bilo drago. Jaranice, jest vukojebina ona Vlasenica. Al lijep kraj. I onaj Ibišević odatle :). Al lijepo je ono mjesto gdje smo te ostavili. Lijepo fakat. Ni ti se ne bi žalila.
I bio je fakat lijep dan. Sunce. I bio cuko neki. Ti si ih se bojala znam, samo Bjanke nisi. Tu sam ja njoj dodijelio veliku terapeutsku zaslugu. Pa još si je i čuvala kasnije kono!

Skupili se ljudi. Mene nešto stislo negdje kad kad ih gledam. A na svima isto vidim. Pa pitaš gdje će je... a meni drago što su one žene tu, jer bi ti to volila. A i one znaju, pa se ne daju običajima...
I kolona ona... i pronose te... sve po običaju... e iskreno da ti kažem, meni nikad teže nešto na ruku ne pade do tvoj tabut kad ga prihvatih... dušo draga pomislih, budalice jedna....
A Umorni i ja.. stali... i klanjali ti dzenazu. Ne pamtim kad sam zadnji put, zaboravio i kako to ide, al većina ljudi koji to rade ne znaju, ma znaš mene, kakav sam nevjernik. Ni abdest nisam uzeo. Al reko tebi ne bi smetalo, a valjda neće ni Njemu.
Efendija je griješio, tebi bi to bilo šega, znam. I meni je, ja te sve zamišljao kako si tu, gledaš i smiješ se onim zaraznim osmijehom. Budalo jedna čičkava.
Ljudi sa svih strana donose vijence, cvijeće, a Emira... tvoja Jedina ti gura onu zemlju nad tobom, pritišće je, ko da vidi jel to stvarno... duša draga...
A Iva ti stajala nad mezarom, prkoseći, ko što bi ti, gledala one ljude i pušila cigaru
I kad smo krenuli... majke mi sunce zalazi za ono brdo, ti znaš koje.
I vozimo se mi nazad... reko to je to, putuj Selma. Samo da ti nije hladno budalice mala. A krivo mi. Krivo mi jebemti. Što ne rekoh pazi Selma....
I što sad ne mogu slušat sevdalinku da mi ti ne naumpadneš. jebem ti.




u(ne)srecenih zena:
233545

Powered by Blogger.ba